NEVJEROVATAN OBRT Uhvatio kćerku u krevetu sa dečkom i dokazao kako je najbolji otac na svijetu!
Za ovog ruskog oca pojam očinstva podrazumijeva mnogo više, uključujući i emocionalnu podršku u situacijama kada biste poželjeli reagirati na negativan način ``Jedno jutro sišao sam stepenicama i ugledao moju 17-godišnju kćer kako spava na kauču u društvu mladića nakon zajednički provedene noći``, započinje dirljivu ispovijest jedan otac iz Rusije na internetskoj stranici Reddit.
``Tiho sam pripremio doručak, obavijestio suprugu, mlađu kćer i sina da imamo goste, a onda svim glasom uzviknuo : `Mladiću, doručak je gotov. Nikad nisam vidio nekoga da se tako brzo probudio``, piše ovaj ruski tata.
Unatoč neugodnoj situaciji. ovaj je otac odlučio sjesti sa kćerinim dečkom, pojesti doručak i porazgovarati.
``On je bio vrlo dopadljiv i prijateljski nastrojen momak. Očigledno neobrazovan, ali ne i glup. Bilo je nešto čudno u vezi njega. Moja me kćer uvjerila da je vrlo ljubazan i pažljiv dečko. U tom trenutku znala ga je oko mjesec dana. Svaki bi dan došao po nju motorom kako bi je odveo u školu, ali više nikad nije prenoćio``, dodaje ruski tata.
``On je mladić star 18 ili 19 godina koji je pristojan, dolazi u kuću nasmiješen i takav odlazi. Stalo mu je, pomaže bez potrebe da ga išta pitam, i čini moje dijete sretnim``.
``Rekao mi je da nema porodicu, obrazovanja i stalnog posla. Moja kćer ga obožava. On obožava nju. Pitao sam se: ko sam ja da ju spriječim u činjenju vlastitih grešaka?`
No s vremenom, otac se uvjerio u njegovu ozbiljnost. Mladić ju je poticao da piše zadaću na vrijeme, brinuo se za nju kad je bila bolesna, strpljivo joj se dodvoravao kad je bila loše raspoložena i općenito bio dobar utjecaj na nju.
Otprilike osam mjeseci kasnije porodica je saznala da je mladić beskućnik. Njegov otac se ubio, a majka narkomanka je pobjegla nekoliko sedmica kasnije. Njemu je tada bilo svega 15 godina. Tri godine preživljavao je na ulici, spavajući kod prijatelja i u Vojsci spasa, te radeći pomoćne građevinske poslove.
``Znam mladića starog 18 ili 19 godina koji je pristojan, dolazi u kuću nasmijan i takav odlazi. Poznajem mladića kojemu je stalo, koji pomaže bez potrebe da ga išta pitam, koji čini moje dijete sretnim. To je dijete koje nikad nije imalo šansu biti dijete.`
Kad je sa porodicom podijelio svoja saznanja, svi su zaplakali. Porodica je u jednom trenutku bila razočarana svojom kćeri koja je cijelo vrijeme znala ovu priču, ali ju nije željela podijeliti sa svojim roditeljima.
``Sljedećeg dana dao sam mu ključ našeg doma. Rekao sam mu da ga očekujem kod kuće svaki dan. Preuredili smo sobu za njega i omogućili mu da se školuje. To je bilo 2000. godine. Danas moj pronađen sin i kćer imaju vrlo uspješan zajednički posao, i dali su mi tri prekrasna unuka.` završava priču ovaj tata.
Život je nepredvidljiv, ali prije svega lijep.
